Stolac naslon

Stolac (naslon) / 19. st., EMZ 20312

TKO JE IZRAĐIVAO NAMJEŠTAJ?

Aleksandra Muraj (Muraj 1998: 83) je govoreći o rukotvorskim vještinama hrvatskog seljaštva krajem 19. i početkom 20. stoljeća, istaknula razlike u načinu proizvodnje predmeta i njihovoj namjeni s obzirom na način stjecanja tehnološkog znanja proizvođača, posjedovanja alata, te distribuciju proizvoda. Dok je umjetnički obrt u gradu podrazumijevao izučenu vještinu, individualnu komercijalnu i kreativnu namjenu, seljački je obrt prvenstveno težio zadovoljavanju privatnih potreba. Najjednostavnije pokućstvo za sjedenje znali su izraditi gotovo svi muškarci, dok je izrada primjerice škrinja ili stolica s naslonom zahtijevala veću vještinu. Lévi-Strauss u Znanosti o konkretnome (Lévi-Strauss 1962: 11), razlikuje samoukog proizvođača, koji sve zna proizvesti koristeći vlastite ruke, a naziva ga bricoleur, od izučenoga seoskog obrtnika. Lévi-Strauss smatra da u seoskoj zajednici nije dovoljan samo jedan bricoleur, već da on ovisi o pomoći drugih pripadnika zajednice i o prenošenju znanja na nove naraštaje (Lévi-Strauss 1962: 13).

Namještaj se nije smatrao potrošnom robom, nego se čuvao i nasljeđivao generacijama, te mu se pridavala posebna vrijednost i značenje. Dugotrajna izrada, od pronalaženja prikladnog drveta u prirodnom stanju, do njegova oblikovanja i ukrašavanja, bila je prožeta osobitim znanjem i vještinom pojedinca. Lévi-Strauss vjeruje da pojedini bricoleur u svaki svoj rad unosi stvaralačku poeziju temeljenu na činjenici da on kroz medij predmeta unosi svoju osobnost posredstvom stvaralačkih odabira i životnog okruženja s limitiranim mogućnostima, te zaključuje da će bricoleur na svakom predmetu ostaviti osobni trag (Lévi-Strauss 1962: 14).

U muzejskoj su Zbirci zastupljeni predmeti koje su izrađivali nadareni pojedinci, seoski majstori, iz prirodnih oblika drveta jednostavno odabrani u prirodi i prilagođeni životnim potrebama. Skupini jednostavno oblikovanih predmeta pripada i tronožac, stolac s nogama izvedenima od triju ogranaka, koji datira iz 1742. godine. Pokućstvo je izrađivano iz različitih vrsta drveta; prema podacima iz inventarnih kartica u muzejskom fundusu najčešće su korišteni hrast, bukva, jasen, trešnju, grab i vrba, a prilikom oblikovanja predmeta često su kombinirane pojedine vrste drveta. Osim takva, primarnog oblikovanja, seljaci su pri izradbi predmeta primjenjivali i raznovrsne tehnike, poput tesanja, piljenja, savijanja i tokarenja. Primjerice, stavljanjem vrata na polovicu izdubenog debla hrasta izrađen je jedan od najstarijih sačuvanih ormara iz središnjeg područja Hrvatske. Ukoliko analiziramo naslone stolica iz muzejske Zbirke uočljiva je maštovitost pri njihovoj izradi, a gotovo svaki je drugačije ukrašen, primjerice, srcolikim probojem, te oblicima slova T i V koji su ujedno služili za prihvat u prenošenju. Na pojedinim naslonima stolica urezani su inicijali vlasnika. Upravo je na predmetima seljačkoga oblikovanja bila promatrana pučka estetika. U izražavanju svojih dekorativnih sklonosti, primjenjivali su različite tehnike, poput zarezivanja nožem ili nekim drugim metalnim predmetom (crtorez), rovašenja (duborez), ukrašavanja izrezivanjem (na proboj), paljenja tj. šaranja usijanom žicom, umetanja drugih materijala na drvenu podlogu, kao što su vosak ili ogledalo.

Kolijevka

  Kolijevka / 19. st., EMZ 30268

Škrinja

  Škrinja / 19. st., EMZ 29721

Na pojedinim muzejskim primjerima sačuvanih stolica, katriga, polukružnog sjedala s tri noge, koje imaju naslon ukrašen rezbarijom i perforacijama, kao i punom plastikom, možemo promatrati i nekoliko načina komponiranja ukrasa. To su prije svega urezani, rezbareni ili prošupljeni motivi karakteristični za tradicijsko rukotvorstvo. Tako se, primjerice, na pojedinim primjercima pokućstva poput kolijevke može naći rezbaren motiv rozete u krugu, koja je također tipičan ukras drvenih preslica i tekstilnih predmeta u Dalmaciji. Rezbareni motivi ovisili su o vrsti drveta, te o količini rezbarenih detalja. Ukrašavali su i bojenjem, o čemu svjedoče dalmatinske škrinje i baranjski namještaj u muzejskom fundusu. No prema Lévi-Straussu, bricoleur stvara materijalni predmet koji je i predmet znanja (Lévi-Strauss 1962: 15). Prema lokalitetima na kojima su predmeti pronađeni i sakupljeni za muzejsku Zbirku, kao i prema muzejskoj dokumentaciji u kojoj su pojedini primjerci predmeta dokumentirani, možemo pretpostaviti da su bili rad domaćih majstora, te da su nastajali izradom postojećeg uzorka, uz dodavanje ukrasa prema željama naručitelja. Izrazita sličnost mogla bi upućivati na postojanje tzv. šablone, a razlike u detaljima nastajale su završnim oslikavanjem ili rezbarenjem, ucrtavanjem ili piljenjem uzoraka.

Taj uzorak se s vremenom toliko udomaćio da je postao karakterističan za određenu sredinu. Pojedini predmeti vjerojatno su se prodavali na sajmovima, poput škrinja koje su mogli oslikavati putujući slikari. Neki primjerci u muzejskoj Zbirci, s izrezbarenim stiliziranim i obojenim cvjetnim motivima na prednjoj strani škrinje, potječu iz Bosne. Uz primjere cjelovito obojenih škrinja, valja spomenuti i pomorsku škrinju s oslikanom prednjom stranicom, s panoramom grada i nizom brodova koji plove ispred grada s francuskom zastavom. Druga u Zbirci je pomorska škrinja s oslikanim motivima čempresa i krunom talijanske mornarice. Ovakvi primjerci oslikanih škrinja bili su vrlo rijetki. Ove škrinje vjerojatno su kupljene na putovanju i potom na povratku dovezene u Hrvatsku. Škrinje s figuralnim prikazom pripadale su bogatijem društvenom sloju, vjerojatno kapetanu broda ili časnicima, dok su one jednostavnije izrade, odnosno bez ukrasa, bile namijenjene mornarima. Takve škrinje jeftinije izrade prodavale su se na sajmovima. Škrinje od tesanih dasaka izrađivali su seoski majstori, škrinjari, uglavnom po narudžbi za svoje znance i rođake. Pojedini podaci ukazuju na to da su seoski majstori koji su izrađivali određene predmete pokućstva često opskrbljivali cijelu svoju okolicu. Primjerice, u selu Kuče u Turopolju proizvodile su se nadaleko poznate škrinje koje su u okolnim selima nazivali kučke škrinje (Antoš, 1998). U Hrvatskom zagorju postojalo je nekoliko kuća u selu Kraševcu koje su se bavile izradom škrinja. Da je izrada škrinja u ovom kraju bila vrlo razvijena potvrđuje činjenica da su seljaci iz zagrebačke okolice kupovali škrinje na sajmu u Ivancu. Ti su predmeti ujedno pokazivali i ekonomski status ljudi, što se očitovalo u dimenzijama predmeta, količini ukrasa i vrsti materijala. Škrinja kao predmet ima osobito značenje u društvenom i privatnom životu ljudi, kao materijalno svjedočanstvo nastalo u određenom vremenu i kulturnom okruženju. Tako lijepo oblikovani i ukrašeni predmeti ujedno predstavljaju estetski užitak vlasniku i cijeloj zajednici. Zato i nije čudno da su seoski majstori predmete izrađivali s puno znanja, tražeći inspiraciju u umjetnosti koja im je bila dostupna, pronalazeći nova rješenja i prilagođavajući ih inspirirani novim stilovima „visoke umjetnosti“.

Škrinja

  Škrinja / 19. st., EMZ 15176

Zbirka pitanje 3
KAKO SE RAZVIJALA MUZEJSKA ZBIRKA POKUĆSTVA?

Zbirka pokućstva počela se oblikovati i razvijati od samog osnutka Muzeja, 1919. godine. U Zbirci su sakupljeni predmeti visokog estetskog .......
Zbirka pitanje 2
GDJE I KAKO SU BILI IZLAGANI PREDMETI IZ ZBIRKE POKUĆSTVA?

Značenje predmeta ne ovisi samo o njegovoj percepciji tijekom vremena, nego i o načinu na koji ga promatramo i izlažemo....
Zbirka pitanje 4
KOJA JE SIMBOLIKA PREDMETA?

S obzirom da se namještaj smatrao i dekorativnim predmetom svakog doma, osobita se pozornost posvećivala smještaju predmeta u prostoriji.....
Zbirka pitanje 5
KAKO SE NARODNI STIL MANIFESTIRAO U IZRADI NAMJEŠTAJA?

Prakse različitih srednjoeuropskih i zapadnoeuropskih naroda pokazale su da je koncept nacionalne kulture .....
KOJI SU UMJETNIČKI STILOVI UTJECALI NA RAZVOJ POKUĆSTVA?

Utjecaje stilova „visoke umjetnosti“ na neke manifestacije folklorne likovnosti otkrivali su i kasnije pojedini etnolozi, primjerice....
Etnografski muzej Zagreb

Etnografski muzej
Trg Mažuranića 14 
Zagreb, 10000 HR 
+385 (01)4826 220 
emz@emz.hr

  • Autorica: dr.sc.Zvjezdana Antoš, muzejska savjetnica
  • Fotografije: Goran Vranić, Nina Koydl, Petar Strmečki, Fotodokumentacija Etnografskog muzeja
  • Dizajn i izrada: Viola Šebalj
  • Lektura i korektura: Andrea Rožić
  • Prijevod na engleski jezik: dr.sc.Graham McMaster
  • Za izdavača: dr.sc.Goranka Horjan, muzejska savjetnica

  • © Copyright Etnografski muzej, Zagreb, 2022.
  • Izložbu su omogućili Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb - Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo