Narodni stil u izradi namještaja manifestira se dvojako: ukrašavanjem tušem ili koloriranim crtežom, paljenim ornamentom poput šaranih tikvica – koji je bio omiljena inspiracija dekoracije predmeta umjetničkog obrta od stolića za kavu do ormara – te rezbarenim motivima, često upotrebljavajući hrastovinu, domaću visokokvalitetnu sirovinu korištenu za izradu tradicijskog namještaja (Brdar Mustapić, 2022).

Prema istraživanjima, Vanja Brdar Mustapić navodi da se preporučuju koristiti i dekorativni motivi iz Zbirke Srećka Laya Ornamenti jugoslavenske i umjetne obrtnosti, te da su neki od tih ornamenata bili primijenjeni u građanskoj sobi koju je u narodnom stilu izradio Antun Kontak prema nacrtima Augusta Posilovića, a koja je zapravo standardni primjer stila njemačke neorenesanse, ali je ukrašena motivima šaranih tikvica (Brdar Mustapić, 2022). Građanska soba bila je izložena na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, te na zagrebačkoj Jubilarnoj gospodarsko- šumarskoj izložbi 1891., u sklopu izložbenog prostora dvorskog dobavljača Daniela Hermanna s proizvodima njegove predionice, narodnim tekstilnim i drugim rukotvorinama (Brdar Mustapić, 2022). Između dva svjetska rata narodna umjetnost, tj. motivi iz narodnog rukotvorstva imali su značajnu ulogu u oblikovanju predmeta umjetničkog obrta i primijenjenih umjetnosti. Preuzimanjem i interpretiranjem narodnih motiva želio se stvoriti novi stil, namijenjen ukusu građanske publike. Ovaj građanski interes ostavio je traga i u tradicijskom drvorezbarstvu, najviše pri izradi stolica, pa su i relativno niske stolice, katrige, postajale sve više prikladnije visokom stolu. Na Pariškoj izložbi 1925. godine Hrvatska je između ostalog bila predstavljena, foteljama inspiriranim narodnim oblicima i drvorezbarstvom. Branka Vojnović Traživuk to objašnjava prema fotografiji iz 1933. koja prikazuje tri stolice, izložene kao dio blagovaonice izrađene po narodnim oblicima i motivima. Stolice su bile rad stolarskog odsjeka Stručne produžene škole (Šegrtske škole) u Splitu (Vojnović Traživuk 2008: 7). S druge strane, to je potaknulo razvoj modernog drvodjeljskog obrta koji se oslanjao na tradicijske predloške, što je bio posredni pokazatelj ovih kulturnih strujanja. „Najčešće se je koristio naziv narodne umjetnosti za pojam koji se nije preciznije definirao, pa se ponekad istovremeno koristio za primarno seljačko rukotvorstvo, ali i za organizirano tradicijsko rukotvorstvo, a ponekad i za nove obrtne proizvode namijenjene gradu. Shvaćanje narodne umjetnosti kao originalnog likovnog izraza omogućio je uočavanje njenog gospodarskog potencijala“ (Vojnović Traživuk 2016: 145).