ISTRAŽI ZBIRKU

Jadranski tip škrinje ima ravni poklopac, niske nogare u obliku stiliziranih lavljih šapa, te rezbarenu prednju plohu. Njezine četiri ploče oplošja međusobno su spojene nadopunjavanjem zubaca bočnih stranica, što je takozvani vez na pero ili lastin rep. Na području dalmatinskog zaleđa, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, rasprostranjena je škrinja manjih dimenzija koja omogućuje lakši prijenos stvari i pokretljivost stanovništva. Ima oblik kvadrata s poklopcem čije su stranice jednostavno spojene metalnim čavlima tako da prednji i zadnji rub prelazi preko bočnih rubova. 

Na škrinjama iz zbirke pokućstva vidljive su izrazite isprepletenosti različitih stilskih i kulturnih utjecaja. Riječ je o pučkoj produkciji, likovnom folkloru, koji je u osnovi prihvaćao raznorodne utjecaje, a zatim ih postupno prerađivao i prilagođavao vlastitim prostornim i vremenskim okolnostima. Tako se dalmatinska škrinja izdvojila kao posebna varijanta u kojoj se uz rezbarenu prednjicu ukrašavala i unutarnja stranica poklopca slikanim motivima vaze s cvijećem i ptičicama. Takva škrinja se najvjerojatnije izrađivala u domaćim radionicama od sredine 18. do sredine 19. stoljeća. Uz ove varijante koje su se koristile gotovo paralelno, pojavljuju se škrinje koje su izrađivali domaći majstori krajem 19. stoljeća na kojima su linearno urezani geometrijski ukrasi ili stilizirani biljni motivi koji su mogli biti bojani. Njihovim skromnim bojanjem su se vjerovatno bavili anonimni pojedinci, drvodjelci i slikari u drvodjelskim radionicama. Ovakve su se škrinje zadržale u selima i manjim naseljima sve do početka 20. stoljeća. U dalmatinskom zaleđu su bile poznate škrinje jednostavno bojane izvana ili ukrašene otiscima užarenog željeza.

Za razliku od škrinja u Dalmaciji, na području Baranje i Međimurja pojavljuju se oslikane škrinje, nastale pod utjecajem oslikavanja pokućstva cvjetnim motivima i vijencima cvijeća u srednjoj Europi u 19. stoljeću. One su se vjerojatno prodavale na sajmovima, a mogli su ih po šablonama oslikavati i tzv. putujući slikari. Škrinje od tesanih dasaka izrađivali su seoski majstori škrinjari, uglavnom po narudžbi za svoje znance i rođake. Pojedini podaci ukazuju na to da su seoski majstori koji su izrađivali određene predmete pokućstva često opskrbljivali cijelu svoju okolicu. Primjerice, u selu Kuče u Turopolju proizvodile su se nadaleko poznate škrinje koje u okolnim selima nazivaju kučke škrinje. U Hrvatskom zagorju postojalo je nekoliko kuća u selu Kraševcu koje su se bavile izradom škrinja. Da je izrada škrinja u ovom kraju bila vrlo razvijena potvrđuje činjenica da su seljaci iz zagrebačke okolice kupovali škrinje na sajmu u Ivancu.

Poklopac i prednja stranica škrinje ukrašavali su se geometrijskim motivima (ravnim, vertikalnim, kosim i cik-cak linijama, kružnicama i rozetama). Poneke su škrinje bile ukrašene i bojenjem, pa bi boja isticala osnovne linije ornamenta. U području Slavonije i Baranje postoje škrinje ukrašene kružnicama i rozetama u dvije boje. Takav tip škrinje nalazimo i u Istri gdje su poklopac i prednja stranica škrinje podijeljeni na dvije zamišljene polovice po kojima su dijagonalne linije koje u sredini tvore veliki karo uzorak. Ukrašavanje škrinja, kao i njihova izrada, prolazilo je razne etape razvoja, a ukras se mijenjao prema “modi” pojedinog kraja i vremena.